B A R B A   22   -  PRIPREMA ZA POLAZAK NA MALDIVE

 

 

 

 

Uzbuđenje nakon prelaska Arapskog mora i dolaska u Indiju jedva da se stišalo a već nas ponovo hvata groznica – ona putna. Za dva dana Alea diže sidro: pravac Maldivska ostrva. Ihavandipolu atol, najsjevernije ostrvo u Maldivskom arhipelagu od preko hiljadu ostrva, poslužiće kao baza za čekanje povoljnog vjetra i za polazak na 1500 milja dugi put do Tajlanda. Biće to druga velika okeanska traversada za Aleu. Nisam siguran da li ćemo se moći javiti s Maldiva sa svježim vijestima jer je mjesto Uligamo, gdje se imamo namjeru zadržati, malo selo izolovano u okeanskom bespuću, na krajnjem sjeveru arhipelaga koji se proteže preko 500 milja od najjužnijeg do najsjevernijeg atola. Drugim riječima, ne znam da li je internet kročio nogom u ovaj zabačeni dio svijeta.

 

Bilo kako bilo, pripreme za polazak su se zahuktale: nabavlja se hrana, voda, gorivo, i razne druge sitnice i krupnice koje nam mogu biti potrebne na dva mjeseca dugom putu. U toku ta dva mjeseca ništa se neće moći nabaviti tako je pažljivo planiranje od presudnog značaja. Ako se zaborave, na primjer, kupiti upaljači, neće se moći upaliti gas i Barba 22 će ostati bez tradicionalnog jutarnjeg čaja, a Nešo neće moći pušiti.

 

Dojmovi koje mi ostavlja Cochin su pomiješani. Prljavo je i zagađeno, vozi se ludački i strašno je vruće. S druge strane, svi su prijateljski raspoloženi i nasmijani, vole da pričaju i pitaju nas kako nam se dopada Kerala. Niko ne pita kako nam se sviđa Indija!  Jer, ne treba zaboraviti, Indija je ogromna, ima 40 saveznih država i koliko smo mogli primijetiti, stanovnici Kerale, države u kojoj se nalazi Cochin, nisu baš mnogo zainteresovani za ostatak Indije i kao da nemaju baš neko mišljenje o svojim susjedima iz drugih država, posebno onih s kojima se graniče. Ovaj me detalj pomalo podsjeća na rodnu grudu.

 

U svakom slučaju, dvije sedmice u Cochinu su prošle neobično brzo. Vrijeme možda ne postoji, ali ipak leti. Nekoliko dana oporavka od 19 dana provedenih na okeanu, nekoliko dana upoznavanja s gradom, upoznavanje novih prijatelja, Tonija i Selin, s jahte Vintas koji su već godinu i po usidreni u Cochinu i provode vrijeme putujući po Indiji. Prije toga su krstarili dvadesetak godina po svim svjetskim morima. Toni poznaje Indijski okean kao svoj džep i daje nam mnoge korisne informacije. Od njega sam posudio i karte Tajlanda  koje nisam prethodno nabavio jer ta destinacija nije bila predviđena u prvobitnom planu putovanja preko Madagaskara i Južne Afrike. Međutim, kako vjetrovi mijenjaju pravac i smjer, tako i Barba 22 mijenja svoje planove i programe. Ujutro bi išao na Chagos, poslijepodne u Maleziju, a naveče bi se možda još zadržao u Indiji ne bi li se malo prosvijetlio. Odluka je međutim ipak pala da se krene za Tajland i tako će i biti – osim u slučaju da se nešto ne desi u posljednji čas. Možda se kakva zvijezda upali na jugu, sjeveru ili zapadu, pa krenemo za njom...

 

Do sljedećeg javljanja s friškim vijestima iz Indijskog okeana, pozdrav!

 

Barba 22