B A R B A   22   -  DOLAZAK U TAJLAND  

 

 

 

 

Dolazak u Tajland, 18/06/2006

 

Nestabilno vrijeme i sidrište izloženo vjetru i moru nisu dozvolili Alei da se zadrži na Maldivima duže od sedam dana, tako da smo ovaj zemaljski raj morali, teška srca, napustiti. Ali sa čvrstom namjerom da se vratimo tamo kad vrijeme bude povoljnije.

 

29 maja u 11 ujutro digli smo sidro i po oblačnom vremenu Alea se uputila ka 1600 nautičkih milja udaljenom Tajlandu. Prva tri dana bila su teška jer su nas sustizale nevere jedna za drugom, ostaci oluje koja je bjesnila u regionu nekoliko dana ranije. Stalno je trebalo manevrisati, kratiti jedra po potrebi a zatim ih ponovo dizati po prolasku nevere koja bi obično pokupila sav vjetar pa bi Alea ostala da se valja na teškom moru sat -  dva, dok vjetar ponovo ne zapuše. Posljednja nevera u nizu, koja nas je sustigla trećeg dana puta oko 10 ujutro bila je posebno žestoka pa iako je Alea nosila samo znatno skraćeno prednje jedro i to je bilo previše i udar vjetra snage 40 čvorova povalio je brod na bok i počeo ga vući površinom  mora dok je kokpit zahvatao vodu kao kad se šerpom vadi voda iz lavora. Trenutno je trebalo reagovati pa sam izletio u kokpit, otpustio škotu prednjeg jedra i dok je jedro divljački mlatilo pod silinom vjetra, uspio ga teškom mukom namotati. Brod se ispravio tek kad je jedro bilo već gotovo potpuno namotano.

 

Nevera je trajala tri sata i kad se sve smirilo vjetar je potpuno stao i ponovo je počeo puhati tek dva dana kasnije. Teško mrtvo more nas je prisililo da vozimo motorom, što nam je zahvaljujući povoljnoj struji omogućilo da predjemo 200 milja za 48 sati. Bilo je to 50 milja južno od Sri Lanke i bili smo prilično iznenadjeni da vidimo dosta veliki broj ribarskih brodova sa Sri Lanke tako daleko od obale. Svi odreda, bez ijednog izuzetka, prišli su nam ne bi li se ogrebali za cigare, alkohol ili bilo šta. Bili smo zadovoljni kad smo se dva dana kasnije riješili tog belaja.

 

Nastavak putovanja preko pustih prostranstava Indijskog okeana protekao je bez naročitih dogadjaja. Uvijek na oprezu da nas ne iznenadi nevrijeme, plovili smo sa nešto skraćenim jedrima, iako vjetar u principu nije bio jak a u svakom slučaju bio je nedovoljan da spriječi valjanje i poskakivanje broda pod našim nogama, pod uticajem velikih valova (3-4 metra). Ne treba posebno ni reći da je spavanje u takvim uslovima prava muka i da se trebaš držati za krevet i rukama i nogama i zubima, da ne ispadneš.

 

Ribolov takodje nije bio naročit ovaj put, osim dvije dorade (0,9m i 0,75m) nismu upecali ništa drugo.

 

Na mirnije more smo naišli tek kad smo prošli kroz Great Channel izmedju sjevernog vrha Sumatre i Nikobarskoh ostrva koja pripadaju Indiji. Vjetar je takodje dodatno oslabio pa smo zadnja tri dana plovili pod spinnakerom, što je krajnje nevjerovatno u sezoni jugozapadnog monsuna, za koji je karakterističan jak i ustaljen vjetar, 20-25 čvorova u prosjeku. Da li se klima zaista mijenja? Dan pred dolazak u Tajland opet smo imali loše vrijeme. Vjetar je okrenuo na sjeverozapad, potom na sjever, a kada bi naišao udar vjetra s pljuskom, čak i na sjeveroistok. Što je, ponovo, krajnje neuobičajeno, ali nije neobično jer je sjeveroistok bio smjer u kojem je Alea trebala ploviti a medju jedriličarima je poznato da vjetar uvijek puše iz onog smjera u kojem jedrilica želi ići...

 

Sve to nas nije omelo i 15 juna 2006 u 10 sati po Tajlandskom vremenu, nakon 17 dana plovidbe, Alea je spustila sidro na poziciji 07°49' sjeverne dužine i 98°21' zapadne dužine, u zalivu Ao Chalong na južnoj strani ostrva Phuket. GPS je zabilježio 1602 milje.