B A R B A   22   - T A J L A N D

 

 

 

 

05/01/007

 

 

Vijesti, Tajland, 5. januar 2007.

 

Barba 22 je proveo pola godine u Tajlandu u društvu sa slonovima i krokodilima (vidi slike iz Tajlanda). Naravo, nije sve bilo tako loše, jer da jeste, valjda bih se vratio kući, u Bosnu. Bilo kako bilo, svakog gosta šest mjeseci dosta pa je i Barba 22 odlučio da se zaputi u nove avanture. Alea je nažalost pretrpjela dosta oštećenja u toku loše sezone i osim uobičajenog izvlačenja broda na suho radi čišćenja podvodnog dijela trupa i nanošenja novog sloja podvodne boje, morao sam skidati jarbol jer je pukao metalni dio koji učvršćuje jarbol na palubu. Pokvarile su se i obadvije pumpe za vodu, a i gasni šporet je odbio da radi. Crkla su navigacijska svjetla. Elektronska antena od Navtexa, uređaja koji mi služi za prijem vremenske prognoze, napunila se vodom i sva je elektronika unutra zahrđala. Navtex, naravno, sad ne prima više ništa. I da ne nabrajam dalje, bilo je dosta problema, sve je to koštalo i dosta $, ali kao što jedna mornarska izreka kaže, krstarenje i nije ništa drugo doli popravljanje broda na egzotičnim mjestima.

 

Barba 22 je osim što se sunčao dok je u Bosni padao snijeg, bio i vrijedan. Napisao je feljton u šest nastavaka koji će objaviti slovenačka revija Val-Navtika. Kako tekstovi budu objavljivani u Val-Navtici, tako će se i na sajtu barba22.ba pojavljivati iste epizode na našem jeziku. Barba 22 je takođe objavio tri reportaže na engleskom jeziku u reviji SEA-Yachting koja se štampa u Bangkoku, a i francuska revija Voiles et Voiliers je objavila kratku crticu o prvom Bosancu koji je krenuo na put oko svijeta. Čujem da se spominjem, onako uzgredno i na bosanskoj televiziji. Hajde, za uhar je, bolje išta nego ništa. Nisam od toga ništa zaradio, ali slava je vele besmrtna, pa ako postanem besmrtan, mislim da ne bih trebao previše kukati.

 

Pred sami Božić 2006, naišao sam na slovenačku jedrilicu Bea takođe na putu oko svijeta. Jako sam se obradovao tom susretu i kapetan Slavc Šikonija i član posade Edo Špedl su me vrlo lijepo primili i ugostili. Bea je na putu već tri godine i u trenutku dok pišem ove redove, već je daleko na pučini, na putu ka Crvenom moru i Jadranu.

 

Popravke na Alei su prilično uznapredovale i sad se vrijedno radi na pripremama za skorašnju prekookeansku plovidbu. To znači, planirati godinu dana unaprijed, jer neće biti mogućnosti za bilo kakve ozbiljne popravke prije Južne Afrike, gdje planiram stići u decembru. Osnovne potrebe su hrana i voda. Sto konzervi graha, sto konzervi ribe, pedeset konzervi paradajza, dvadeset kila makarona, deset kila riže, deset kila brašna, deset litara ulja, sto jaja, so, šećer, čokolada, zobene pahuljice, ketchup, mlijeko u prahu, dehidrirani krompir... Kao da idem na Mjesec. U stvari, planiram se zadržati najmanje dva mjeseca na Čagosu, pustom ostrvu u sred Indijskog okeana. Tamo, kažu, ima ribe, ali ribu treba znati uhvatiti, a Barba 22 baš i nije neki ribar. I što uhvati, obično mu isklizne...

 

Svoj toj hrani treba dodati i 200 litara vode što bi trebalo biti dosta za dvadesetodnevnu plovidbu od Tajlanda do Maldiva. Na Maldivima ću se zadržati vjerovatno ne duže od 15 dana, snabdjeti se vodom, svježim voćem i povrćem i onda pravac Čagos. A šta poslije Čagosa? O tom po tom...

 

Kako mi se na konkurs za člana posade raspisan na sajtu barba22.ba nije javio niko podoban (očito da Bosancima i Hercegovcima ne teče morska voda u žilama), ovaj put krećem na put sam. Nije to tako ni loše. Bolje ići sam nego u lošem društvu. Osim toga to će mi omogućiti da oborim još jedan rekord. Osim što sam prvi Bosanac koji je krenuo na put oko svijeta jedrilicom, sad ću postati i prvi Bosanac koji će preploviti okean solo. Ne treba vjerovati da je to lahko, biti prvi u nečemu. O tome, veli Jasmin Imamović, ne smiješ nikome pričati unaprijed, da te ne proglase ludim. Takođe, za to, kaže Đorđe Balašević, treba i snage i truda. A Barba 22 kaže, parafrazirajući narod: brod ne voze bijela jedra već brod voze muda u mornara...

 

Pa kad je tako, poželimo Barbi 22 dobro more i vjetar u krmu. I da nam se opet javi kad mogne...